
Verovali ili ne, istorija u gastronomiji može da bude zanimljiva. Možda na prvi pogled ne izgleda tako, ali postoji mnoštvo događaja i činjenica koje vas mogu zainteresovati, a možda i nasmejati. Nastavite sa čitanjem, verujte nam da vam neće biti dosadno.
Gastronomija, pojam koji se sve češće čuje i koristi u našem jeziku. Dok ga veoma mali broj ljudi razume. Iz tog razloga je ovaj sajt i nastao, kako bi vam približili i pojasnili pojam gastronomije. Gastronomija postoji od davnina, ali na naše prostore je došla sa većim zakašnjenjem. Kao nastavni predmet je uvodi naš mentor profesor Milorad Vukić 1984. godine.
Termin gastronomija se može sa sigurnošću vezati za 1801 godinu. Bilo je više predloga i termina. Reble je predlagao izraz ”Gastrolatrija”, dok je Montenj pominjao “ Nauku o čeljuštima”. Svoj doprinos daje i odvažni Furije “Gastrozofija”.
Reč gastronomija i gastronom su se prvi put pojavili početkom XIX veka u Francuskoj. U naslovu dela Žozefa Beršua ( Joseph Berchoux) “La Gastronomie ou l'Homme des champs a table” 1801. godine. Zatim se pojavljuje u hvalospevu Kroze Magnana ( Croze Magnan) “Le Gastronome a Paris” 1803. godine. Mesto u Francuskom rečniku dobija 1835. godine. Reč Gastronomija u kratkom vremenskom periodu stiče veliku popularnost, kako zbog čestog pojavljivanja u literaturi tako i zbog svog opširnog značenja. Gastronomija postaje određena grana znanja, ona objedinjuje sva teoretska i praktična saznanja vezana za ishranu čoveka.
Gastronomija ima Grčke korene u svom nazivu “gaster”-želudac i “nomos”-zakon. Ona se definiše kao umetnost lepog konzumiranja hrane, kulinarske metode pripremanja hrane, kulinarstvo. Sve definicije vezuje hrana i različiti odnosi prema njoj: pripremanje, konzumiranje i uživanje u njoj.
Pored reči gastronomija postoje i reči: GASTROMAN, GASTROFIL i GASTROLATER- u značenju sladokusac, gurman osoba koja voli dobro, ukusno, kvalitetno jelo. Međutim reč GASTRONOM označava i osobu koja je vešta u pripremanju jela.
Sa porastom životnog standarda, hrana postaje pristupačnija svim slojevima društva. To je naravno imalo pozitivnu i negativnu stranu. Šezdesetih godina se u Evropi javlja problem gojaznosti. Nutricionisti skreću pažnju na ishranu, na način ishrane i odnos prema hrani. Međutim bogati sloj društva ne teži da utoli glad, već da proba nešto novo, zanimljivo, ukusno. Samim tim kuvari su primorani da se prilagode društvu i da idu u korak sa vremenom.
Definicije Brija Savarena se i danas koriste, on je pravnik po struci, gurman i gastronom. Svoje definicije je izdao u knjizi “Fiziologija ukusa” 1825 godine. Treba spomenuti još jednog velikog čoveka koji je imao ogroman uticaj na gastronomiju i gastronomsku kritiku a to je Aleksandar Baltazar Grimo de la Rajnijer. Hrana ima svoje simboličko značenje. Ona nije oduvek imala samo za cilj da utoli glad. Ona predstavlja nešto dublje, predstavlja umetnost. Gastronomija je odredila granice jestivog, ukusnog. Iako nismo svesni ali hrana, a samim tim gastronomija, ima veliki uticaj na moral, maštu, snalažljivost, sud, hrabrost, na čoveka u celini, na njegove snove, kao i budno stanje. Sam primer je da su ljudi koji su gladni takođe i mrzovoljni, nezadovoljni, nepopustljivi. Dok su siti ljudi dosta otvoreniji, smireniji. Razni pregovori poćinju za stolom punim hrane, tako je i nastala politička gastronomija.